SyndicationSnovi koje izbrisati ne možemo
Gledam plamene krovove grada,
duge, preduge, kolone žena, majki, djece, staraca….
kako polako s noge na nogu
noseći na leđima, svežnjeve sirotinje svoje,
opraštaju osvrnuvši se povremeno
opraštaju od svojih ognjišta, dvorišta, grobova svojih predaka, …
Gledam plamene rijeke crvene krvlju obojane,
tijela poginulih sinova, nečijih, ta nije važno čijih
ali prerano poginulih,
žmirim, ali nijemi krik mi odjekuje odnekud s neba
zašto, ta što smo krivi.
Krivi smo nijemo odgovaram
i ja sam ubijao ratnike, tiho, pretiho
ta ratnici i umiru na bojištima.
Danas gledam neke nove stare preživjele ratnike
gladne, bose, bez onog sjaja, ponosa u očima
kako se pokušavaju vratiti na ognjišta svoja
do temelja razorena, dobro ima li tome kraja,
pitanja koja mi naviru kao plamene rijeke,
ne nema nijemo vičem
Danas kad gledam ponosne ratnike koji se bore sa kontejnerima
sakupljajući plastićne flaše,
prepun rana nevidljivih u sebi razmišljam
o da dobar je to osjećaj ratovati, preživjeti, pobijediti
ej ratniče znaš i sam kako je lijep gorak okus pobijede,
kad jednom osjetiš krv ili se navikneš ili postaneš spomenik
za neka nova bolja vremena!
Copyright © 2005 by me & Lossers
duge, preduge, kolone žena, majki, djece, staraca….
kako polako s noge na nogu
noseći na leđima, svežnjeve sirotinje svoje,
opraštaju osvrnuvši se povremeno
opraštaju od svojih ognjišta, dvorišta, grobova svojih predaka, …
Gledam plamene rijeke crvene krvlju obojane,
tijela poginulih sinova, nečijih, ta nije važno čijih
ali prerano poginulih,
žmirim, ali nijemi krik mi odjekuje odnekud s neba
zašto, ta što smo krivi.
Krivi smo nijemo odgovaram
i ja sam ubijao ratnike, tiho, pretiho
ta ratnici i umiru na bojištima.
Danas gledam neke nove stare preživjele ratnike
gladne, bose, bez onog sjaja, ponosa u očima
kako se pokušavaju vratiti na ognjišta svoja
do temelja razorena, dobro ima li tome kraja,
pitanja koja mi naviru kao plamene rijeke,
ne nema nijemo vičem
Danas kad gledam ponosne ratnike koji se bore sa kontejnerima
sakupljajući plastićne flaše,
prepun rana nevidljivih u sebi razmišljam
o da dobar je to osjećaj ratovati, preživjeti, pobijediti
ej ratniče znaš i sam kako je lijep gorak okus pobijede,
kad jednom osjetiš krv ili se navikneš ili postaneš spomenik
za neka nova bolja vremena!
Copyright © 2005 by me & Lossers
No Comment for this post yet...